abdulhakim mudzahid

Usama je stanovnik naše zemlje i, ako treba, sudicemo mu kod nas po Allahovom zakonu

Prošlog mjeseca u javnosti se špekulisalo o mogucim napadima US i ruskih snaga na Afganistan. O tome, stanju i odnosima u i izvan Afganistana razgovarali smo sa jednim od najpozvanijih ljudi

Saff: Za pocetak, recite nam kakvi su odnosi vlade SAD i vlade Afganistana?

Dr. Abdulhakim: Do danas vlada SAD-a nije priznala vladu Islamskih Emirata Afganistana, kao što nije priznala ni prethodnu Rabanijevu vladu.

Saff: Koje onda kanale americka administracija koristi kako bi tražila izrucenje Osame bin Ladina? Ako oni ne priznaju vlast, pa na kom nivou onda komunicirate?

Dr. Abdulhakim: De fakto, oni su, ustvari, u stalnim kontaktima sa nama. Mi ovdje u New Yorku imamo svoje kancelarije uz potpuno znanje americke administracije, a imamo i ceste diskusije sa visokim službenicima State Departmenta, kao što je Tom Zikering, Karol Elderfoot, ambasador Michel Shehan i slicno.

Saff: Da li vi imate diplomatski status i imunitet u ovoj državi?

Dr. Abdulhakim: Ne, jer oni mene ne tretiraju kao legalnog predstavnika suverene države, vec samo kao predstavnika Islamskog pokreta Talibana.

Saff: Nije li ovo postojanje dvostrukog standarda kad je u pitanju njihov odnos prema muslimanima, naspram odnosa prema svima drugima.

Dr. Abdulhakim: Bez sumnje da postoji dvostruki standardi, jer, pazite, vlada Islamskih Emirata Afganistana potpuno je legalna i legitimna vlast koju podržava vecina afganistanskog naroda, vlada koja je donijela mir i sigurnost u preko 95% teritorije zemlje, poslije dugo godina nesigurnosti. Samo prije par godina u Afganistanu je postojalo sedam nezavisnih sistema i vlada koje su bile toliko jake da je svaka imala svoju vlastitu Medunarodnu avionsku kompaniju, vojna ministarstva, ministarstva spoljnih i unutrašnjih poslova. Drugom rijecju, nije postojala nikakva nada da ce u nekoj skorijoj buducnosti doci do ujedinjenja u jednu državu, vec su svi predvidali potpunu dezintegraciju zemlje. No, Allahovom milošcu, pojavljuju se studenti islamskih škola koji se ujedinjuju i formiraju jedinstveni front pod nazivom Islamski pokret Talibana i oni pocinju sa razoružavanjem tih grupa i grupacija i njihovim postepenim ukljucivanjem u pokret. Tim aktivnostima prethodili su pokušaji da se pozovu glavni lideri svih zaracenih strana u glavni grad Kabul, da se pronade model po kojem bi se mogli udružiti i pomiriti predsjednika Rabanija i premijera Hikmetjara. Kada je postalo jasno da to nije moguce, u oktobru ’94. mi smo preuzeli inicijativu i poceli sa razoružavanjem lokalnih komandanata i njihovih jedinica. Uz pomoc Allaha, s.v.t., evo, mi smo u tome uspjeli u 95% teritorije zemlje i sad smo izgradili sistem u kojem zaracene strane više ne bi mogle ciniti ono što su ranije cinile. Konacno 1996, kada smo preuzeli upravu nad glavnim gradom Kabulom, proglasili smo Islamske Emirate Afganistana. Uprkos svim naporima koje naša opozicija vrši i citavog fronta potpomognutog od gotovo kompletne medunarodne zajednice, mi ne samo da postojimo, vec vremenom postajemo sve jaci i jaci. To je tako jer nas apsolutno podržava narod Afganistana. U našem državnom aparatu je preko 85% ljudi koji sve rade potpuno volonterski. U vojsci, administraciji, policiji i drugim odjeljenjima sve su, uglavnom, volonteri. U oko 80% teritorije, usljed 20-to godišnjeg rata, gotovo da ne postoji osoba bez nekakvog naoružanja, i uprkos cinjenici da nema gotovo nikakvih službenika vlasti, niti vojske, niti policije, vlada apsolutni mir i sigurnost svake individue. I ja želim da vas uvjerim da je u tim regijama Afganistana licna i imovinska bezbjednost veca nego u svim ovim velikim gradovima zapada, New Yorku, Wahingtonu, Londonu, Parizu,.... To je tako zahvaljujuci dvjema stvarima: Prvo, zahvaljujuci Allahovom zakonu koji je potpuno uspostavljen i implementiran u kompletnoj državi. Drugo, zbog potpune podrške afganistanskog naroda.

Saff: Mnogi kažu da su Talibani, ustvari, potpomognuti od strane Amerike i da su oni americki pijuni?

Dr. Abdulhakim: I meni je poznata moc današnjih medija. Oni zaista mogu napraviti od bijelog crno, a od crnog bijelo, ali hajde da sami analiziramo situaciju koristeci vlastiti razum. Ako su Talibani pomognuti od vlade SAD, zašto im onda ne isporuce Bin Ladina.

Drugo, ako Amerikanci podržavaju ovu popularnu vlast, zašto je onda nisu prvi priznali. I ne samo to, vec su blokirali druge koji su to željeli da ucine. Zatim, zašto su SAD uspostavile jake ekonomske sankcije protiv nas i, pored toga, na njihovo veliko insistiranje i inicijatvu, to isto uradili i u Savjetu bezbijednosti, pa je kao rezultat UN uveo sankcije legitimnoj državi, bez ikakvog opravdanja. Sljedece, zašto su USA projektilima bombardovali nezavisnu Islamsku državu Afganistan, i tako dalje i tako dalje?

Sve ovo nam govori upravo suprotno tvrdnji da su Talibani pomognuti ili podržani od strane SAD, ili bilo koje druge strane države.

Saff: Šta se zapravo dogada sa zahtjevima SAD da isporucite Bin Ladina?

Dr. Abdulhakim: Mi nemamo nikakvih ugovora sa SAD o izrucenju, pa samim tim nemamo ni nikakvu obavezu da to ucinimo s bilo kim, a specijalno ne sa mudžahidom cije zasluge dobro znamo u džihadu koji je naša zemlja vodila za slobodu. Pored toga SAD i dalje odbija da pruži bilo kakav konkretan dokaz za optužbe protiv njega. Bez toga tako nešto uopce nije moguce. A što se tice Bin Ladena, on je stanovnik naše zemlje, kao i svaki drugi, i on nije iznad zakona i ako nam oni daju bilo kakve dokaze, njemu ce biti sigurno sudeno, i to zakonom koji dolazi od Svemoguceg Boga, a ne nekakvim ljudskim promjenjljivim zakonima. On u tome nije ništa drugaciji nego bilo koji drugi stanovnik, pa ni sam Emir mumina.

Saff: U medijima se spominju zajednicki napadi Rusa i Amerikanaca protiv Afganistana?

Dr. Abdulhakim: Kao prvo želio bih da pojasnim kako vlast u Afganistanu nema nikakvih nesporazuma sa ovim zemljama, a posebno ne sa SAD, sa kojom smo imali zaista dobru kooperaciju dok je trajao oslobodilacki rat protiv sovjetske invazije. Kako mi vidimo, citav problem je u tome što neke zemlje u svijetu prosto ne mogu tolerisati ikakvu islamsku vlast bilo gdje. Zakon u našoj zemlji je islamski i takav je u Afganistanu posljednjih 1000 godina. Afganistan nikada nije bio nicija kolonija, tako da kod nas nikada nije bilo nikakvih stranih zakona. Mi zaista nemamo iskustva sa engleskim, francuskim ili bilo kakvim stranim zakonima. Dakle, mi samo uspostavljamo zakon koji postoji vec preko 1000 godina. Ipak, nema sumnje da su ove zemlje zaista u strahu od bilo kakve islamske vlast sa istinskim islamskim licnostima i sa istinskim islamskim ponašanjem. Pored toga njima nije jasno da su Talibani zaista narodni i vrlo tradicionalni, a nikako reakcionarni ili revolucionarni pokret, pa je samim tim podržan od apsolutne vecine naroda. Što se tice Rusa, oni pretjeruju sa svojim optužbama da je Afganistan opasnost za citavu Centralnu Aziju i da mi ugrožavamo njihov uticaj u toj regiji. To njihovo pretjerivanje je primijeceno i od drugih država iz regiona, koje su to javno obznanile. Uzbekistan, naprimjer. Ono što Rusi tim zapravo hoce jeste da u izdržavanju njihove vrlo brojne vojske ucestvuju i sve te zemlje, jer oni to više ne mogu. Pa tako imate po 40 000 ruskih vojnika u Tadžikistanu, Uzbekistanu, Kirgistanu, Kahzastanu i Turkmenistanu. Sve troškove ovih trupa podnose te iste lokalne države. To su dakle ti ekonomski razlozi zbog kojih Rusi žele da održe napetost i nesigurnost u Afganistanu, kako bi time mogli i dalje plašiti lokalne susjedne države koje moraju placati sve te vojnike. Time je, takoder, osiguran i njihov vodeci uticaj u kreiranju odnosa u regionu, kao što je to nekada bio Sovjetski Savez. Tu je, takoder, i naš zahtjev da Ruska Federacija plati ratnu odštetu i reparacije našoj zemlji. U agresiji na našu zemlju oni su ubili milion i po ljudi, potpuno razorili infrastrukturu i ekonomiju zemlje, a sve sa ciljem da se nestabilnost i nesigurnost nastavi u Afganistanu kako centralna vlast ne bi mogla funkcionisati. Pored njih još neke od susjednih država žele da se ta nestabilnost nastavi. Tako npr. Iran to želi jer bi time medunarodni naftovod iz Kahzahstana zaobišao Afganistan i bio preusmjeren na Iran, što bi njima donijelo milijarde dolara i povecalo njihov politicki i vjerski uticaj u regionu. Eto kakvi razlozi postoje za takva vrlo nedobronamjerna nastojanja nekih od naših susjeda i, kao što i sami vidite, mi zaista ništa nismo uradili da to bude tako. A što se nas tice, mi želimo da imamo dobrosusjedske odnose sa nemuslimanskim susjedima, a i sa muslimanskim zemljama, ukljucujuci i Iran. Jedino neriješeno pitanje koje imamo jeste sa Ruskom Federacijom oko ratne odštete koje mi svakako želimo riješiti mirnim putem.

Saff: Koliko su onda istinite ove prijetnje o napadu na Islamske Emirate Afganistana? Oni kao pravdanje za prijetnje navode i razloge da Afganistan bombarduje sela u Tadžikistanu uz granicu i da su u Afganistanu cecenske baze.

Dr. Abdulhakim: Obje tvrdnje su potpuno bespredmetne. Tako mi Allaha, zaista nema ni logike, ni zdravog razuma za takve tvrdnje. Naša granica sa Tadžikistanom je pod kontrolom Sjeverne Alijanse, koja je potpomognuta svim sredstvima od strane Ruske Federacije i nekih drugih susjeda, i ako je bilo bombardovanja, to je bilo sa njihovih pozicija, a sve sa ciljem da se optuže snage Talibana. Što se tice Cecenije, mi je pomažemo samo moralno, a to što smo je priznali i uspostavili diplomatske odnose, pa Ceceniju su, kao nezavisnu državu, priznali i sami Rusi poslije prvog rata 1996., tako da je i ta tvrdnja potpuno bespredmetna, a i nemoguca. Pored toga Rusi su optužili Islamske Emirate Afganistana zbog vojnih napada koji su izvršeni u Kirgistanu i Uzbekistanu. U svojim optužbama kažu da je nekih 1500 ljudi iz Afganistana prešlo u te države i izvršilo napade u ruralnim predjelima tih zemalja. Ponovo u analizi tih tvrdnji postoji puno nelogicnosti. U vrijeme tih napada naša granica sa Kirgistanom je bila pod kontrolom Sjeverne Alijanse. Pored toga, unutar Kirgistana, uz granicu, je 40 000 ruskih vojnika, trece, tu su i regularne trupe tih država, pa kako je onda 1500 naših ljudi moglo proci neprimjeceno, mimo svih tih vojski?

Saff: Ipak, da li su ove prijetnje o napadu stvarne, i ono što nas u Bosni posebno zanima, kakav bi bio vaš odgovor na to?

Dr. Abdulhakim: Mi smo spremni za bilo kakve napade i nasrtaje na našu zemlju i, na kraju, uz Allahovu pomoc, pobijedice ponovo afganistanski narod. Mi se ne bojimo njihovih prijetnji, strah je kod njih, a ne kod nas. Ustvari, narod Afganistana je ponosan narod koji ne priznaju nikakvu snagu i moc iznad snage i moci Onoga Ko je iznad svega toga. Jedina moc koju mi priznajemo je moc Allaha s.v.a. i dokle god je tako, mi se ne plašimo nikog drugog i mi vjerujemo da cemo imati Njegovu zaštitu sve dok smo na pravom putu. A ako skrenemo s njega, cekace nas opasnost i strah na svakom koraku. To je naša snaga i naša nada.

Saff: Cesto se može procitati da je i Indija ukljucena u medijsku kampanju protiv Afganistana kroz tvrdnje da vi podržavate mudžahide Kašmira u njihovoj pravednoj borbi za slobodu. Ako bi se desio neki regionalni rat ovih zemalja protiv Afganistana, možemo li ocekivati pomoc Pakistana, uzimajuci u obzir vaše odnose sa Pakistanom?

Dr. Abdulhakim: Što se nas tice, mi smo više puta ponovili da mi ne pravimo razliku izmedu Pakistana i Irana, kao i ostalih muslimanskih susjednih zemalja. Mi zaista želimo bratske odnose sa tim zemljama, i sa naše strane, mi nemamo nikakvih problema s njima. A što se tice Pakistana, istina je da su oni imali hrabrosti da priznaju realnost na zemlji, pa su priznali legitimnu vlast Islamskih Emirata Afganistana. Ali, i pored svih ovih prijetnji, mi se zaista ne oslanjamo na Pakistan. Naš oslonac je u Allahu, dž.š., a zatim afganistanskom narodu. Indijske tvrdnje da mi vojno pomažemo Kašmir, naš stav je da taj goruci problem treba riješiti u svijetlu rezolucija UN. Jer kako to da se takve rezolucije ispoštuju tako brzo u jednom Istocnom Timoru, a ne mogu tako dugo u Kašmiru ili Palestini? Tako da mi zaista vjerujemo da je to nacin rješavanja ovog problema.

Saff: Ako sam vas dobro razumio, sve ove prijetnje vi razmatrate, ali ne držite da su one vrlo ozbiljne?

Dr. Abdulhakim: Ne, oni jesu naši neprijatelji i njihove prijetnje su zaista ozbiljne i mi ih sigurno tako i tretiramo, ali povjerenje koje mi imamo u afganistanski narod i njihovu vjeru u Allaha, uliva nam snagu da se Allahovom milošcu mi njih ne plašimo. Naš narod je navikao na ovakav odnos prema nama. Samo u ovom vijeku Allah, dž.š., nas je pocastio pobjedama nad dvije velike sile, Britanska imperija i Sovjetski Savez, pa mi ni ovaj put nismo zaplašeni njihovim prijetnjama. Drugo, sve te sekularne države ne razumiju jednu cinjenicu. Ljudi koji trenutno zauzimaju pozicije u Afganistanu, nisu oni koji to zaista jako žele. To su ljudi sa visokim osjecajem odgovornosti spram Allaha, s.v.t., i oni znaju da, ako i poginu, tu su drugi da nastave tim putem.

Saff: Na Zapadu, naprimjer, niko nema ni fotografiju Emira Islamskih Emirata Afganistana. Postoji samo rukom uradena skica kod nekog zapadnjaka koji ga je licno vidio. To je vrlo cudno jer se i ovdje fotografije predsjednika vješaju po zidovima, njihovi likovi se cak klešu u planine (Mount Rashmor), dok predsjednik Islamske države Afganistana nema ni fotografiju.

Dr. Abdulhakim: Pa da, jer, pazite, naši cinovnici, pocevši od ambasadora, pa do Emira mumina, svi su obicni ljudi koji sebe tako i vide i to je nepojmljivo svim tim sekularnim vlastima. Zato se mi njih ne plašimo, vec se plašimo jedine istinske Velike Sile, a to je Allah, dž.š.

Saff: Za kraj pitali bismo Vas da nam kažete kakva je ekonomska situacija u Afganistanu i na šta treba da se pripreme bosanski studenti koji namjeravaju doci na islamske studije u Afganistan?

Dr. Abdulhakim: Ekonomska situacija u Afganistanu nije rezultat vladavine Talibana. Upravo obrnuto, ona je naslijedena od prethodnih režima i rata koji je trajao 20 godina. Ono što su Talibani donijeli jeste da je naša valuta konacno stabilna i da je polahko pocela deflacija. Pored toga u 30 regiona Afganistana preko 80% stanovništva je okrenuto poljoprivredi i vi biste sigurno bili prijatno iznenadeni vidjevši da su njihovi uslovi svaki dan sve bolji i bolji. Oni sami dobrovoljno izdvajaju od svojih sredstava kako bi pomogli lokalne vlasti i ostvarenje njihovih planova i programa. Dva su stuba naše ekonomije; prvi je poljoprivreda, a drugi je trgovina, i oba su ojacala i popravila se uspostavljanjem Islamskih Emirata Afganistana. Pored njih, uslijed dugogodišnjeg rata, mi sada imamo izmedu 5 i 8 miliona ljudi van zemlje, pa je i njihov doprinos ekonomskom poboljšanju jako znacajan, jer oni svi imaju svoje poslove i veze u susjednim zemljama, što našu ekonomiju cvrsto uvezuje u regionalnu ekonomiju. Kao rezultat svega ovoga vlast Talibana donosi poboljšanje ekonomske situacije, kako citave države, tako i svakog pojedinca. Tako mi sada poslije godina provedenih u potpunom mraku, gdje niko osim lokalnih voda nije imao elektricne energije i svjetla, sad imamo elektricne energije u svim gradovima pod našom kontrolom. Pored struje nije bilo ni vode, ni kanalizacije, zdravstvenog sistema i ustanova, dok sad sve to postoji u tim našim regijama. Ja sam bio clan koalicione vlasti Rabanija i pamtim da smo svi živjeli u potpunom mraku i da su postojali samo generatori za ljude na položajima. Kada su Talibani preuzeli Kabul, grad je ubrzo zasvijetlio. Polahko renoviramo fabrike i postrojenja, pa se tako i proizvodnja povecala nekoliko stotina puta. Fabrike cementa, farmaceutske fabrike i mnoge druge su proradile i proizvodnja im se svakodnevno povecava. To je sve moguce zahvaljujuci cinjenici da mi, za razliku od drugih vlasti i režima, nemamo troškova za izdržavanje administracije i vlasti. Mjesecni troškovi citavog ministarstva je 150-200 dolara. Nigdje na svijetu necete naci zemlju u kojoj nema policije, a da ljudi sami izdržavaju vlast i placaju poreze osim u islamskoj.

Saff: Znaci, studentima možemo poruciti da ne brinu i da ima vode, struje i telefona...

Dr. Abdulhakim: Sa telefonom još uvijek imamo problema. Zbog cinjenice da je naša zemlja priznata samo od Pakistana, S. Arabije i UAE to omogucava jednoj britanskoj kompaniji da drži naš pozivni broj i prikuplja sav prihod od toga. To im je pravo dato od prethodne Rabanijeve vlasti, pa pošto Britanija ne priznaje sadašnju vlast, oni to koriste kao opravdanje da sva sredstva preusmjeravaju prema snagama Sjeverne Alijanse, koja se bori protiv nas. To je samo još jedan od niza nepravdi koja se provodi prema Afganistanu. Tako da sa telekomunikacijama još imamo problema, ali ce se i to, inša'Allah popraviti.

O pravima žena i uzgoju droge

Saff: Dva neizbježna pitanja koja se namecu u ovom trenutku u Afganistanu jesu pitanja o pravima žena i pitanja o uzgajanju sirovih materijala za proizvodnju droga. Molim vas da za naš casopis prvo prokomentarišete pitanja o pravima žena a specijalno njihovog obrazovanja.

Dr.Mudžahid: Kao prvo htio bih da kažem da je naš stav o tome sljedeci. Žene nemaju pravo na obrazovanje, one imaju obavezu na obrazovanje kao i svaki muškarac, kako je to i definisano u našoj uzvišenoj vjeri. Islamski pokret Talibana je sad na celu države koja postoji vijekovima, tokom kojih su se, izmedu ostalog, izgradile i izvjesne prakse koje nisu potpuno u skladu sa Allahovom vjerom. Kao slikoviti primjer spomenuo bih jednu interesantnu cinjenicu. U toku ruske agresije na našu zemlju imali smo preko pet miliona izbjeglica u Pakistanu i tri miliona izbjeglica unutar Afganistana. Pomagale su im i UN, pa su tako kroz svoje organizacije, prije svega UNHCR, finansirale i prakticno se starale o radu preko 1500 škola. Ni jedna jedina od svih tih škola nije bila za žene i djevojke. Da se razumijemo, to je prije svega bio problem pogrešnih kulturnih naslijeda, ali ipak niko u to doba nije rekao da se Afganistan ne treba pomagati, jer smo mi protiv obrazovanja žena. Danas, npr., jedan Amerikanac mr. Koper, (NGO) sa svojom nevladinom organizacijom, bavi se obrazovanjem više od 36000 djevojaka ovdje u Afganistanu. U devet provincija koje su pod kontrolom Talibana, imamo 125 škola za djevojke, 425 škola za djecake i 897 miješanih osnovnih škola. Pored njih postoji još drugih nevladinih organizacija koje rade na obrazovanju, tako de je osnovno obrazovanje relativno dobro pokriveno. Što se tice višeg obrazovanja, toga je naravno manje, ali i tu imamo nekoliko fakulteta koji su ekskluzivno samo za žene, medicinski na primjer. Kad su u pitanju žene koje rade, situacija je slicna. Od pocetka ruske agresije, pa do dolaska Talibana, mi smo imali sedam politickih partija i jednu prijelaznu vladu, i svi su oni bili, više-manje, potpuno finansijski potpomognuti od strane Zapada. U to doba nijedna žena nije obavljala bilo kakav smisleni posao, uglavnom su obavljale potpuno marginalne poslove, ili su služile zabavi njihovih šefova. Ipak, to nijedna od ovih mocnih medijskih kuca, kao i nekih zapadnih diplomata, nikada nije prokomentarisala, a kamoli osudila, dok danas citav svijet bruji o tome kako Talibani ne dozvoljavaju ženama da rade. Mi imamo sestara koje rade na mjestima koja su važna za žene i koja nikako nisu marginalna. Što se tice žena koje su bile uposlene da budu zabava (amusment) šefovima, i koje nisu obavljale nikakav stvaran posao, mi smo im rekli da ostanu kod svoje kuce, da odgajaju svoju djecu, a nastavili smo da im dajemo njihove plate. Ipak, sve svjetske medijske kuce bruje o tome kako Talibani ugrožavaju ženska prava.

Saff: Pomalo je cudno, ali ne pamtimo toliku medijsku kampanju kad su se silovale žene po koncentracionim logorima širom Bosne i Hercegovine i kad su u tome izgleda ucestvovali i neki od visokih službenika UN. A ako i nisu ucestvovali u samim silovanjima, svakako su krivi kao saucesnici, jer su znali za logore, a ništa nisu uradili u pogledu toga. Pitamo se gdje su svi oni bili tada i zašto nisu štitili prava tih žena?

Dr Mudžahid: Da, ta ista pitanja i mi postavljamo na sastancima sa svim tim "zabrinutim" ljudima, ali ne dobijamo nikakve odgovore.

Saff: Drugo pitanje. A sirovine za proizvodnju droga?

Dr Mudžahid: To se pitanje treba podijeliti u tri podgrupe: Proizvodnja droga, upotreba droga i izvoz droga. Sve tri ove podgrupe su u Afganistanu vec odavno zabranjene. Nikome nije dozvoljeno da posjeduje ikakve kolicine droga, nikome nije dozvoljeno da koristi droge, nikome nije dozvoljeno da pravi posao sa drogom. U puno slucajeva, gdje su ljudi bili ukljuceni u bilo koju od ove tri podgrupe, hapsili smo i javno, izmedu ostalih i ispred diplomata, spaljivali zaplijenjene kolicine, a prekršioce rigorozno kažnjavali. Jedini stvarni problem koji smo mi u Afganistanu imali, a koji se jako uvecao za vrijeme komunisticke vlasti, jer se želio koristiti kao oružje u ideološkoj borbi protiv dekadentnog Zapada, jeste proizvodnja sirovih materijala. Kada smo preuzeli vlast, zakucali smo na sva vrata UN-a, kao i mocnih država Zapada, a prije svega SAD, da nam pomognu u borbi protiv ovog problema kroz program zamjene uzgojnih kultura. Medutim, oni istinski nisu zainteresovani za rješavanje ovog problema i mogu cak reci, oni nece da se problem riješi kako bi to i dalje mogli koristiti u medijskom ratu protiv nas. Ipak, prošle godine je Emir mumina izdao naredbu da se, i uprkos tome što oni ne žele ništa da ucine na rješavanju problema, taj uzgoj makar smanji za trecinu. Pa kada je UN Agencija obznanila da je proizvodnja zaista smanjena za 28%, oni to nisu htjeli pripisati našoj vladi vec oni kažu da je to zbog suše. Ove godine je Emir mumina izdao novi dekret kojim se potpuno zabranjuje proizvodnja maka i to se odnosi na kompletnu teritoriju Afganistana, što znaci i ona podrucja koja trenutno nisu pod našom kontrolom. Ako naša vojska, poslije uspostave kontrole nad tim krajevima, pronade da je neki farmer prekršio naredbu, bice kažnjen. Prema izvještaju od strane SAD, ove godine nema nijedne njive na kojoj se uzgaja mak, koja je u regijama pod kontrolom Talibana. U svom ovogodišnjem obracanju Emir mumina je rekao da, iako vlada zaista nije u mogucnosti pomoci tim farmerima sa zamjenom kultura, ipak ta proizvodnja mora prestati momentalno, jer naši neprijatelji to koriste protiv nas. Rezultat toga je da se afganistanski narod potpuno odazvao toj naredbi i uprkos nastojanjima raznih kriminalnih grupa i mafija iz citavog svijeta, koje su cak uvecale nagrade za proizvodace, komisije koje su osnovane da se bave tim pitanjem nisu pronašle ni jednu jedinu njivu, ni jednu biljku. Vjerujte, to nije mala stvar ako se uzmu u obzir jake sankcije protiv naše zemlje, strahovita suša koja je pogodila mnoge krajeve zemlje, bez pomoci ijedne strane države. To se može uzeti i kao test talibanske vlasti. U svojim nedavnim anketama medu obicnim ljudima BBC, Glas Amerike i drugi su kao odgovor na pitanje: Kakva je vaša reakcija na zabranu vlasti na uzgoj maka, a bez ikakve pomoci u tome? Ljudi su masovno odgovarali da oni prihvataju sve što dolazi od naše vlasti, a da je u skladu sa Šerijatom. To je zaista vrlo jasan znak da je ova vlast u srcima ljudi, a da nije pritisak nad njima.